Skip to main content

Kosovska Mitrovica

Go Search
Home
Terenski rezultati
  

Portal Prognozno-izveštajne službe zaštite bilja > Kosovska Mitrovica > Usevi ili zasadi
Pepelnica jabuke (Podosphaera leucotricha)

Prouzrokovač pepelnice (Podosphaera leucotricha) je veoma značajan patogen u proizvodnji jabuka na našem području. 

Simptomi oboljenja su vidljivi na izdancima, listovima, cvetovima u vidu bele, a vremenom sive brašnaste navlake. Iz zaraženih pupoljaka razvijaju se kratki deformisani izdanci. Zaraženi cvetovi su sitniji, deformisani, vremenom izumiru i opadaju. Na plodovima se simptomi ispoljavaju u vidu mrežavosti. Kod kasnijih zaraza simptomi ostaju lokalizovani u okviru pega.  Jako zaražena stabla su zakržljala, imaju kratke izndanke, sitne listove i plodove.

Parazit se razvija na površini biljnih organa, prezimljava u vidu micelije u zaraženim pupoljcima. Iz njih se razvijaju zaraženi izndaci na kojima se stvaraju micelija i konidije patogena koje prouzrokuju sekundarne infekcije. Sa stanovišta uslova spoljne sredine, pepelnica “nije zahtevna”. Micelija se razvija već na 5°C, konidije mogu da izvrše infekcije na temperaturama između 10-32°C (optimum 22-24°C), za šta je potrebna minimalna vlažnost vazduha od 40%. Brzo širenje patogena se dešava u uslovima toplog i sparnog vremena.

Agrotehničke i nepesticidne mere su osnova uspešne zaštite protiv pepelnice. Naročito je značajno odstranjivanje zaraženih mladara. Registrovane aktivne materije za suzbijanje prouzrokovača  pepelnice su: heksakonazol, boksalid+piraklostrobin, pirimetanil+flukvinkonazol, sumpor, kresoksimmetil, fluatrifol, difenokonazol i drugi.

Agrotehničke mere u zasadima jabuka

Na području delovanja RC Kosovska Mitrovica zasadi jabuka se, u zavisnosti od sortimenta i lokaliteta, nalaze u fazi od obezbojavanja i početka opadanja lišća do faze 50% lišća opalo (BBCH 92-95).

Nakon branja plodova u zasadima jabuka od izuzetne je važnosti da se pored jesenjeg hemijskog tretmana zaštite jabuke sprovedu i određene agrotehničke mere u voćnjaku. Agrotehničke mere utiču na smanjivanje infektivnog potencijala različitih gljivičnih i bakterioznih patogena koji prezimljavaju u voćnjaku. Nakon opadanja lišća sa stabla treba sakupiti i ukloniti opalo lišće iz voćnjaka tamo gde je to moguće. Nakon sakupljanja opalog lišća treba ukloniti i sve mumificirane plodove sa grana stabala kao i one sa površine zemlje.

Posle sakupljanja plodova proizvođači mogu početi sa orezivanjem i uklanjanjem suvih, polomljenih kao i obolelih grana. Ukoliko se vizulenim pregledom voćnjaka primete simptomi bakteriozne plamenjače jabučastog voća (Erwinia amylovora), obolele orezane grane ne treba spuštati na zemlju, već ih odmah iznositi iz voćnjaka i uništiti ili spaliti. Prilikom orezivanja delova grana sa simptomima bakteriozne plamenjače jabučastog voća,  rez treba da je barem 30 cm unutar zdravog tkiva, a prilikom svakog novog reza treba dezinfikovati alat. Nastale rane je potrebno dezinfikovati, a u slučaju većih rezova, treba ih premazati kalem-voskom.

Nakon orezivanja suvih, polomljenih i obolelih grana preporučuje se  sprovođenje hemijskih mera zaštite primenom nekog od registrovanih preparat na bazi bakra (vidi preporuku).

Nakon sprovođenja hemijskog tretmana, može se sprovesti i krečenje voćaka, naročito na manjim površinama. Ova mera ublažava uticaj temperaturnih kolebanja u toku kasne jeseni i zime koje mogu dovesti do pucanja kore, a takođe se uništavaju lišajevi i mahovina koji su dobra podloga za prezimljavanje štetnih organizama.

Trulež plodova jabuke

Na području delovanja RC Kosovska Mitrovica zasadi jabuka se u zavisnosti od sortimenta i lokaliteta nalaze u fazi od početak zrenja (pojavljuje se specifična boja za kultivar) do faze napredovanje zrenja (povećanje inteziteta boje karakteristične za kultivar), BBCH 81-85.

Vizuelnim pregledom zasada jabuka uočeni su simptomi truleži plodova jabuke (Monilinia fructigena).

 

U vreme kada plodovi dospevaju u poslednju fazu rasta može doći do pojave truleži na plodovima. Gljiva koja prouzrokuje ovo oboljenje prezimljava u zaraženim trulim plodovima koji se smežuraju i vise u kruni voćaka (tzv. mumije) ili otpadnu na zemlju. Kasnije tokom proleća na njima se formiraju jastučići sa sporama. Spore nošene vetrom i kišom dospevaju na plod, proklijaju u miceliju koja prodire u plod preko rana ili oštećenja. Rane nastaju na mestima infekcije drugih patogena (najčešće prouzrokovača čađave pegavosti lišća i krastavosti plodova jabuke (Venturia inaequlis)) ili na mestima ishrane larvi jabukinog smotavca, na mestima udara grada itd. Bolest prelazi sa zaraženog na zdrav plod na mestu njihovog dodirivanja. Gljiva se razvija u plodu, meso ploda postaje smeđe, trune i na površini ploda se formiraju spore koje dalje šire zarazu. Što su plodovi zreliji to su podložniji napadu ove gljive.

Mere suzbijanja podrazumevaju suzbijanje prouzrokovača čađave pegavosti lišća i krastavosti plodova jabuke, jabukinog smotavca, jabukine ose i drugih štetočina koje napadaju plodove. Značajna mera je i uklanjanje zaraženih plodova. Skladišta u kojima će se čuvati jabuke treba da imaju regulaciju temperature (2 do 3°C), a preporuka je i češći pregledi na prisustvo simptoma truleži i njihovo uklanjanje. U fazama sazrevanja plodova preporuka je i primena hemijskih mera zaštite što se može pogledati na linku.

Prisutnost bubamara u zasadima jabuka (Coleoptera, Coccinellidae)

Vizuelnim pregledom zasada jabuka na lokaciji Velji Breg uočeno je prisustvo sedmotačkaste bubamare (Coccinella septempunctata).

Bubamare imaju značajnu ulogu među korisnom entomofaunom u voćnjacima.

Bubamare prezimljavaju kao imago, često sakriven ispod kore stable ili ispod lišća u voćnjacima ili nekim drugim skrovitim mestima. Mogu imati dve ili više generacija godišnje. Tokom vegetacije hrane se različitim larvama leptira, grinjama i lisnim vašima. Larve bubamara žive među kolonijama lisnih vaši i dnevno pojedu do 30 lisnih vaši.

Bubamare imaju dva para krila i tri para jakih nogu. Antene koriste kao čula dodira, i mirisa ali često i za pronalaženje hrane. Njena jaka, intezivna, crvena boja odbija ostale insekte a kao dodatnu prevenciju napada bubamara ima sposobnost lučenja alkaloida (coccinellina) izrazito neugodnog mirisa i gorkog ukusa.

Osim po boji bubamare se razlikuju i po broju tačkica. U poljoprivrednoj proizvodnji od najvećeg značaja su: dvotačkasta bubamara (Adalia bipunctata), sedmotačkasta (Coccinella septempunctata), desetotačkasta bubamara (Adalia decempunctata) i četrnaestotačkasta bubamara (Propylaea 14-punctata).